Podsvjesni um, sa stanovišta moderne psihologije, možemo porediti sa spremištem u koje odlažemo svoje misli za koje svijest vjeruje da su autentične, tačne i pouzdane.
Podsvijest je i mnogo više od toga. Iz islamske perspektive ona je srce (qalb), jer sadrži i ono što svjesnom umu nije poznato.
Čovjek je onakav kakvi su stanje i sadržaj ovog spremišta, posude, tojest, srca ili podsvjesnog uma. Svakom od nas je dat jedan um, koji posjeduje dva svojstva, dvije funkcije. Svijest i podsvijest; budni um i uspavani um; racio i srce; površinski i dubinski um; muški princip i ženski princip. Podsvijest prihvata ideje iz svijesti, na preporuku svijesti. Psiholozi i psihijatri tvrde da svaki prelazak misli iz svijesti u podsvijest prati određeni kemijski proces u ćelijama mozga. Svijest vrši izbor onog što će pridodati vrijednostima podsvijesti (srce), koja automatski preuzima ono u što svijest povjeruje. Svijest prosijava, sadi i sije, a podsvijest (srce) prihvata svako sjeme, bilo dobro ili loše, usvaja svaku prosijanu misao, bila dobra ili loša, korisna ili štetna, pozitivna ili negativna, konstruktivna ili destruktivna. Ako laž prihvatite za istinu i smjestite u podsvijest, ona će je prihvatiti i potrudit se da ostvari odgovarajući rezultat. Kada za nekog usljed njegovog ružnog i nedoličnog ponašanja nazovemo nenormalnim ili bolesnim, mi ustvari nenormalnom proglašavamo njegovu bolesnu podsvijest. Stoga je uloga vjere nezamjenjiva u procesu formiranja kvalitetne i stabilne podsvijesti (srca).
Da bismo u interpretativni islamski diskurs uveli pitanje svijesti i podsvijesti, navest ćemo 49. kur’anski ajet iz 14. sure Fatir:
Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: ‘Vi ne vjerujete, ali recite’: ’Mi se pokoravamo!’, jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. (Kur’an, 49:14)
Islamski teolog psiholog bi ovaj ajet mogao interpretativno prevesti slijedećim riječima:
Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci (Muhammede a.s.): ‘Vi ne vjerujete, ali recite’: ‘Mi smo prihvatili Islam (sviješću, površnim umom, aklom, objektivnim umom), jer u srca vaša, (u podsvijest vašu, u vaš dubinski um, u kalb, u subjektivni um), prava vjera (iman) još nije ušla.
Iz navedenog razabiremo da Islam direktnije korespondira sa sviješću, aklom ili površnim umom, a iman sa podsviješću, srcem ili dubinskim umom.
Podsvijest se u literaturi naziva još i subjektivnim umom. To je zato što se ovdje radi o dijelu ljudskog uma koji izbija u prvi plan kada objektivni um ili svijest zadrijema ili je u stanju mirovanja, ili su mu mogućnosti funkcioniranja, zbog starosti, bola, velikog uzbuđenja ili npr. straha, znatno umanjene, onda kada objektivna čula postaju pasivna usljed pospanosti, umora ili iscrpljenosti. Stoga je od velike važnosti da se u ovu zdjelu, u podsvijest (srce) urezuju i smještaju pozitivne, istinite, konstruktivne i miroljubive misli.
Srce je šesto čulo
Podsvijest (srce) je svakako mnogo više nego što smo ikada mogli pretpostaviti. Njena moć je nesaglediva, jer je povezana sa Božijom inteligencijom. Ona je, kako se navodi, dala znak srcu za početak života svakog od nas. Ona reguliše rad vitalnih organa i funkcija organizma, jer ona nikada ne spava. Krvotok, rad srca, pluća, probava, lučenje žlijezda ne prestaju ni dok mi spavamo, jer podsvijest koja ih reguliše i nadzire ne spava. Zar nije fascinantno da će vaše srce ove godine obaviti 40 miliona otkucaja bez ijednog jedinog angažmana vašeg svjesnog uma. To sve obavlja podsvjesni um za koji je osnivač američke psihologije William James vjerovao da je obdaren beskrajnom inteligencijom i mudrošću.
Međutim, do svijesti je šta će odložiti u zdjelu, koja se zove podsvijest ili srce duše. Mnogima bi zacijelo život bio uspješniji kada bi shvatili odnos svijesti i podsvijesti. A neki bi upornošću dostigli i razinu evlijaluka ili svetosti. Gdje ovo dvoje djeluje skladno, tu nema straha i žalosti.
“I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovome i na onome svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to će, zaista, velik uspjeh biti.” (Kur’an, 10:62-64)
Evlije i ostali Allahovi štićenici znaju kako da podsvijest (srce) navedu da radi za njih, znaju kako da podsvijesti prenesu ideju o savršenom i duševnom i tjelesnom zdravlju. Oni su često postizali neočekivane, bolje reći, čudesne rezultate i uspjehe terapijom molitve i onda kada je zvanična medicinska nauka bivala nemoćna, jer se mole tako što svojim pozitivnim mentalnim stavom i bezrezervnim vjerovanjem spajaju svijest i podsvijest (srce), prilikom čega se oslobađa kinetička, iscjeliteljska moć podsvijesti, gdjekada, čak i u odsustvu liječenog. Zato, ne treba da čudi da su sufije još davno shvatili realnost srca tako da je jedan od njih kazao: “Srce je Božanska snaga (kuvvet) u nama.” Imam Kušejri je u djelu “Risale Kušejrijjeh” naveo slijedeće: “Srce je slično oku, oko i vid su dva pojma. Oko je komad mesa, kao što je i srce komad mesa. Ono što je oku vid, to je srcu vjera. Kako god je čovjek slijep i pored oka, tako je i srce mrtvo ako u njemu nema vjerovanja.”
Svako čulo i organi imaju svoje ibadete. Ibadet srca (podsvijest) je spoznavanje, a ibadet svijesti (racio) je razmišljanje, ibadet oka (vid) je gledanje, ibadet uha (sluh) je slušanje. Imam Gazali smatra da, kako god oko ne vidi bez svjetla, da je isto tako i srce bez svjetla vjere, slijepo za spoznaju.
Veliki šejh Ibn Arebi tvrdi da je racio ovisan o čulu vida da ga obavijesti o slikama, likovima, bojama. Zatim navodi da je racio ovisan o čulu sluha za svijet tonova, da je o čulu mirisa ovisan za svijet mirisova, o čulu okusa za svijet okusa, o čulu dodira za kvalitet predmeta – toplog, hladnog, mehkog, tvrdog i sl. i da, analogno tome, racio ne može spoznati ili spoznavati Uzvišenog Allaha bez šestog čula – bez zdravog srca ili podsvijesti. Tu je “Mu’minu mu’min ogledalo.” Tu smo ti i ja, mu’min sa malim slovom “m”, ogledalo Uzvišenom Gospodaru, Mu’minu sa velikim slovom “M”. Čovjek zdravog i čistog srca ogledalo je u kojem se pojavljuje Lice Uzvišenog Allaha, Savršenog Mu’mina. Ako je ovo ogledalo (srce) zaprljano ili razbijeno, u njemu se neće vidjeti odraz Gospodara kakav On uistinu jeste. Kod nekih je ovo ogledalo toliko zaprljano da Gospodara uopće ne vide, kod nekih je slomljeno, pa u njemu vide dva, tri ili više bogova pa ne vide tevhid, ne vide da je Bog Jedan i Jedini Gospodar, vide mnogoboštvo i tako iziđu iz okvira čistog monoteizma. Zato je bitno održavanje srca/ogledala, njegovo čišćenje i glačanje, kako bi predstava o Bogu bila vjerna i autentična. Upravo zbog toga je Poslanik a.s. izrekao nama dragocjeni hadis: “Svaka stvar ima sredstvo za čišćenje, a sredstvo za čišćenje srca je zikrullah – sjećanje na Allaha.”
Podsvjesni um je podložan sugestiji
Stručnjaci i stručni rječnici navode da je sugestija izazivanje određenih misli u nečijem umu, pobuđivanje mentalnog procesa u kojem se misao prihvata, usvaja i prevodi u praksu. Ko nije lahkomislen, njegovoj podsvijesti se teško može sugestijom nametati protiv volje njegovog svjesnog dijela uma. Svijest takvoga ima moć da odbaci svaku neprimjerenu sugestiju, koja sama po sebi nema moć, ukoliko je ne usvoji podsvijest.
Ovdje valja spomenuti francuskog profesora sa Rusoovog instituta Charlesa Baudoina, briljantnog psihoterapeuta, koji je još 1910. smatrao da se proces liječenja započinje i najuspješnije uvodi u podsvijest tako što će se “podsvijest prožeti odgovarajućom mišlju, idejom, koja je predmet sugestije i sažeti u što gušći oblik, u što kraću izjavu, koja se lahko usijeca u pamćenje i zatim iskreno i ciljano ponavlja.”
Svakako da ovu ulogu u islamskoj tradiciji obavljaju dova i zikir, koji neki nazivaju i “ministrom unutrašnjih poslova”. Podsvijest (srce) će prihvatiti ideju koju zikir ili dova sugeriše metodom pozitivne tvrdnje kao potpune životne istine i uslijediće očekivani rezultat. Osjećanje zdravlja vodi zdravlju i obratno. Biti zahvalan na zdravlju i ostalim blagodatima najbolja je preventivna mjera koju možemo poduzeti.
Srce ili podsvijest se nalazi na dodirnoj tački borbe Nefsa i Ruha, koji se i upotrebom moći sugestije bore da osvoje ovog vladara čovjekovog prijestolja. Nefs se bori da ga osvoje strasti i animalnost, a Ruh da ga osvoje Istina (Hakk) i svijet meleka. Ako u ovoj borbi pobijedi Ruh, srce biva osvojeno, ispunjeno i definirano njegovim uzvišenim, čistim i zdravim osobinama.
Zdrava podsvijest (srce) teži životu, zdravlju, bogatstvu…
Za vrijeme agresije na našu zemlju ranih devedesetih godina proteklog stoljeća, mnogi bolesnici koji su bili čak i za postelju prikovani, ustali su. Jaka emocija da priteknu u pomoć, da spase i sebe i druge, naišla je na dobrodošlicu kod podsvijesti, kojoj, kako tvrdi sjajni naturalizirani Amerikanac irskog porijekla i autor best-sellera “The Power of Your Subconscious Mind” Joseph Murphy, pripada preko 90 posto mentalnog života svakog od nas.
Također, po svršetku rata, kod nas su se pojavile grupe ljudi koji su uspjeli da pokrenu biznise i da se obogate i grupe ljudi koji su počeli da ih klevetaju i kritikuju. Negativan stav o tuđem uspjehu sahranjuje prilike za vlastiti uspjeh. Upravo zato se nastavio trend da bogati postaju još bogatiji, a da oni koji im zavide postaju još siromašniji. Princip je zdravlje. Princip je život. Princip je bogatstvo. Principi se ne kritikuju. Kao što ne kritikujemo život i zdravlje, tako isto ne smijemo kritikovati bogatstvo ni onda kada se nalazi kod drugog. Nije logično kritikovati ono za što se molimo da i sami imamo. (Rabbena atina fiddunja haseneten…Gospodaru, podari nam svako dobro ovog svijeta…) Ispoljavanje zavisti je protivrječnost koja tjera podsvijest da vam izruči upravo ono što želite kod drugog – siromaštvo. Zato je Poslanik a.s. tako nepogrešivo savjetovao: “Niko od vas neće vjerovati ispravno dok ne bude svom bratu želio ono što želi sebi.” Zahtjev je da se radujemo bogatstvu drugog. Ako postupamo drukčije, mi zapravo afirmišemo neimaštinu i oskudicu i pokazujemo da nam nedostaje vjera u Izvor bogatstva materijalnih sredstava, zdravlja, uspjeha i sreće – istinska i bezuvjetna vjera u Boga.
Dopušteno je, rekli bismo čak i poželjno, utisnuti ideju bogatstva u podsvijest. Bog želi da budemo bogati, jer i On sam je bogat i izvor je bogatstva. Novac, naravno, ne treba pretvarati u božanstvo. Puno je milionera u duševnim bolnicama i zatvorima, jer su mislili da im novac može donijeti sreću, a puno je i onih koji uvijek imaju taman koliko im treba. Pritom, uvijek sretni.
Treba što više zaraditi da bi se moglo što više podijeliti. Da bismo primali, moramo dijeliti, dijeliti višak, udjeljivati ono što preostaje od potreba. Čovjek je zdrav dok god mu je krvotok dobar i dok god mu srce drugim organima krv nesebično dostavlja. Čovjek je ekonomski zdrav dok god njegov novac kruži i dok god nesebično pomaže da i drugi budu ekonomski održivi i socijalno zdravi. Ako neko radi suprotno ovom, ako krade, zloupotrebljava položaj, mešetari i manipulira ili je korumpiran, ne treba ga klevetati, tračati i mrziti. Zakonitosti njegove vlastite podsvijesti će se pobrinuti da ga adekvatno kazne i da njegovo neprihvatljivo ponašanje osujete. Ko negira dobro, priziva i snađe ga zlo, kad tad.
Mogli bismo slobodno reći da većina ljudi ovaj čudesni potencijal podsvijesti (srce), koji živi u njima ne koristi u potrebnoj mjeri i na pravi način. Velikani, ne samo evlije i super-pobožni, nego i umjetnici, slikari, muzičari, pisci, pjesnici, inovatori, crpili su nadahnuće i kreativnost iz podsvijesti. Mark Twain je npr. tvrdio da u životu nije puno radio, nego da je inspiraciju za sav svoj humor i velika djela crpio iz nepresušnog vrela inteligencije, koje se zove podsvijest
Podsvijest ne podliježe starosti
Podsvijest je, kaže Joseph Murphy, bezvremena, beskrajna, vječna. Po njemu ona je dio univerzalne inteligencije koja se nikada nije rodila i koja nikada neće umrijeti. I zaista, umor i starost strani su duhovnom kvalitetu. Univerzalne vrijednosti kao što su strpljivost, ljubaznost, istinoljubivost, pravičnost i ljubav jesu osobine koje ne stare. Čovjek kao otjelovljeni život duše više je duhovna nego fizička pojava. Život ne stari. On se obnavlja. Smrt nije smrt, nego samo promjena načina života. Takozvana smrt je u suštini tek kapija u zoru vječnog života, put i prolaz u drugu dimenziju života. Neki su velikani snažno i poletno radili jednako kvalitetno i u svojim devetesetim godinama života. George Bernard Shaw (Džordž Bernard Šou) naprimjer, koji je vjerovao što je stariji da je sve bliži jedinstvu sa beskrajnom inteligencijom. Možemo li onda tvrditi da penzionisanje po principu dostizanja određene starosti ima smisla. Trebalo bi da težimo životu a ne smrti. Mi smo, kao sinovi vječnosti, na putu bez kraja.
Podsvijest ne podliježe starosti
Šta je to što će nas spasiti na Sudnjem danu? Hoće li to biti pripadnost narodu, rasi, religiji, stranci, novac, položaj? Neće! Šta je to onda?
To je onaj organ u našem biću u kojem je smješteno ono najvrednije – Iman. To je srce. Nije to fizičko srce smješteno na lijevoj strani naših prsa koje pumpa krv, nego ono duhovno srce, koje svakako ima veze sa ovim fizičkim srcem, a mogla bi biti tačna i premisa nekih umnih ljudi da je ovo duhovno srce, još u majčinoj utrobi, pokrenulo fizičko srce, te je čovjek oživio.
Ono što će Allah Uzvišeni procjenjivati na Danu sudnjem bit će stanje naših srca. Ono što će nas spasiti je, kaže Uzvišeni, “qalbun seliimun” – zdravo, čisto srce (podsvjesni um).
يَوْمَ لَا يَنفَعُ مَالٌ وَلَا بَنُونَ إِلَّا مَنْ أَتَى اللَّهَ بِقَلْبٍ سَلِيمٍ
“Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj, koji Allahu čista i zdrava srca dođe, spašen biti.” (Kur’an, 88-89)“
O tome šta je zapravo srce, šta ono predstavlja i koje su tajne produktivnog i zdravog srca najviše i najljepše kazuje Kur’ani-kerim, a Poslanik a.s. pojašnjava.
Ovaj nam se ajet, uz veliki broj drugih, čini kao jedan od centralnih za ovu temu:
أَفَلَمْ يَسِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَتَكُونَ لَهُمْ قُلُوبٌ يَعْقِلُونَ بِهَا
“Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti…” (22:46)
Da bismo mogli pravilno iskoračiti u život, potrebno je znanje, znanje koje će nam kazati šta je bitno a šta nebitno. Poslanik a.s. je za srce kazao slijedeće:
“Doista je u tijelu jedan organ, ako je on zdrav, čitavo tijelo je zdravo, a ako je ono bolesno, čitavo tijelo je bolesno. To je uistinu SRCE.” (Buhari, Muslim)
Uzvišeni Allah nas je preko Kur’ani-kerima informisao o SRCU. U arapskom jeziku je to imenica QALB. U Kur’anu se riječ LJUDI spominje na 241 mjestu, a riječ SRCE na 137 mjesta. Brojčana prevaga je tek blago na strani ljudi. Kao da je Uzvišeni želio poručiti ako srce ne bude kako treba, onda tu neće biti ni ljudstva ni čovječnosti.
Grijesi itekako imaju uticaja na srce. Oni mogu izazvati da vam srce bude potpuno zapečačeno tako da više nijedna zraka svjetla ne dopre do njega.
وَطُبِعَ عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ فَهُمْ لَا يَفْقَهُونَ
“…srca njihova su zapečaćena, pa oni ne shvaćaju!” (Kur’an, 9:87)
Neke od bolesti srca (podsvijesti), kojima bi trebalo prepriječiti prolaz u njega su: ljubomora, zavist, pohlepa, strast, želja za iskazivanjem. Stres, depresija, briga, mržnja, pakost i zluradost samo su neki od negativnih osjećaja koji su teret i za fizičko i za duhovno srce. Naš cilj bi morao biti da shvatimo šta je SRCE i kako se čisti kako bismo pred Allaha mogli doći sa “zdravim i čistim srcem” (qalbun seliimun). Jedanput je jedan sufija izjavio: “Dragi Allahu, moje srce očisti od svega osim od Tebe.”
Srce i um
Kada kažemo “ja mislim”, većina nas pokazuje na glavu. Koliko nas pokaže na srce? Poslanik a.s. je rekao; “Takvaluk je ovdje,” pokazujući na svoja prsa. (Muslim, Tirmizi, Ahmed)
Jedna od funkcija srca je te’aqqul (razumijivenje, razmišljanje, analiziranje). Allah nam je dao srce da njime razumijevamo, razmišljamo i analiziramo. To nas vraća ajetu s početka gdje se kaže: “pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti”.
Ibn Tejmijje je kritikovao doktore i filozofe koji su smatrali da je um u mozgu. Slično je pisao i Ibn Kesir u svom čuvenom Tefsiru. (vol. 4: p. 508)
Vjerovanje, nevjerovanje, razumijevanje, shvatanje, oslanjanje, pobožnost, ljubav, poniznost – sve su to funkcije srca ili podsvjesnog uma.
أُولَٰئِكَ كَتَبَ فِي قُلُوبِهِمُ الْإِيمَانَ وَأَيَّدَهُم بِرُوحٍ مِّنْهُ
“Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio.” (Kur’an, 58:22)
U Kur’anu se spominju različiti termini da opišu različita stanja srca: ‘qalb’, ‘fu’aad’ i ‘sadr’.
Riječ ‘qalb’ je u najčešćoj upotrebi. U rječnicima se navode ova značenja za “qalb”: srce, (raz)um, duh, unutrašnjost, središte, sredina, centar, dubina, najbolji dio, jezgra, srž, bit, suština. Dolazi od glagola, koji znači nešto što je sklono okretanju, prevrtanju i promjenama. Kada Allah dž.š. govori o imanu i srcu, tada upotrebljava termin ‘qalb’.
Čemu teži naše srce?
Pitanje je čemu teži naše srce? Da li u njemu preteže ljubav prema jelu, piću, novcu, položaju, dunajluku ili ljubav prema Allahu, Poslaniku, Kur’anu, ahiretu?
Ako nam je srce (podsvijest) potpuno zdravo i čisto, onda ono između ostalih može da iskaže slijedeće osobine:
1. Neprestano svog vlasnika navodi da se obrati Allahu sa pokajanjem i traženjem oprosta od grijeha.
2. Ne zamaraju ga sjećanje na Allaha i drugi oblici pobožnosti.
3. Kada god propusti čin ibadeta, osjeća bol, koji je jači od boli kada gubi novac.
4. U pobožnosti nalazi veću slast nego u jedenju i pijenju najukusnijih jela i pića.
5. Kada uđe u namaz, njegove brige za ovim svijetom ga napuste.
6. Više se brine kako će potrošiti vrijeme nego kako će potrošiti novac.
“Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!” (Kur’an, 3:8)
Autor: Dr. Senad Agić, Imam
