Dr. Senad Agić
Kao posljedica napada 11-og septembra 2001. u New Yorku i ratova u Afganistanu i Iraku, te kontinuiranog nasilja između Arapa i Jevreja u Svetoj zemlji, na religiju se počelo gledati kao na izvorište podjela i mržnje. Ovakvo stanje stvari jeste zaista žalosno, tim prije što Ibrahimove a.s. tradicije judaizam, kršćanstvo i islam posjeduju dosta zajedničkog: vjerovanje u monoteističke objave Ibrahimu, Musau, ‘Isau i Muhammedu a.s., vrijednosti mira i pravde, kao i zajednička historija intelektualne i kulturne međusobne oplodnje.
Međuvjerska susretanja širom svijeta postavljaju zadatak da ne razočaraju milione ljudi, želeći im povratiti vjeru i nadu u bolju budućnost.
Na poziv da učestvuju u radu međuvjerskih foruma odazivaju se imami,
rabini, svećenici, najviši funkcioneri vjerskih zajednica, naučnici, pisci, a u posljednje vrijeme čak i državnici. Predstavnici domaćina i pokrovitelja ovakvih okupljanja će reći da im, svaki put kada organziraju neki skup, nije stalo do toga da održe još jedan u nizu spektakularnih susreta na visokom nivou, nego da prije svega omoguće da duh, um i srce budu transformirani kako bi mnogobrojne aktivnosti mogle otpočeti i kako bi svi ljudi i žene, bez obzira na vjersku pripadnost, uskoro mogli otkriti da im je i vjerska dužnost poštovati i prihvatiti drugog i drukčijeg.
Predavanje u Rotterdamu
Autor ovog priloga je već dvije decenije aktivni sudionik procesa međuvjerskih približavanja i lokalno i internacionalno. Tako je u oktobru ove godine dobio poziv od predstavnika grada Rotterdama u Holandiji da održi predavanje predstavnicima omladinskih organizacija u džamiji, gdje dužnost imama obavlja naš Nermin ef. Čanić.
Predavanje je imalo za cilj da pruži model građenja povjerenja među članovima vjerskih zajednica i ateista u tom gradu. Izlaganje je bilo prožeto podsjećanjem da svijetu neće nanijeti zlo oni koji će ga učiniti koliko oni koji će ga nijemo svjedočiti i dopustiti, kao i podsjećanjem da je krajnje vrijeme da se nesto ozbiljno učini kako bi se prekinula zavjera šutnje. Radu foruma prisustvovali su predstavnici omladinskih organizacija i udruženja kako bi usvojili strategiju borbe za pozitivne rezultate i implikacije za buduće generacije u ovom gradu čiji je gradonačelnik musliman, jer grad Rotterdam je mjesto stalnog boravka, od ukupnog broja žitelja, za čak više od 50% emigranata, većinom muslimana. Skupu je prisustvovala čak i ambasadorica SAD u Holandiji, kako bi se lično uvjerila u napore koje ulaže grad da se dođe do mira i međusobnog povjerenja građana Rotterdama, ali i da pruži podršku jednoj takvoj inicijativi gradskih vlasti. Ambasadorica BiH, svoje je učešće, zbog obaveza, ograničila na prisustvovanje zajedničkoj večeri, na čemu joj je gost predavač zahvalan.
Ciljevi međuvjerskih aktivnosti
Ciljevi međuvjerskih aktivnosti mogli bi se svesti uglavnom na:
- Unapređenje globalnog mira i dobrih odnosa između članova
vjerskih zajednica širom svijeta tako što će se susretom najznačajnijih
predstavnika religija osigurati preduvjeti za kvalitetan dijalog ka
zajedničkoj suradnji u ostvarenju mirovnih inicijativa. Diskusije na ovim
forumima zamišljene su da učesnike obogate znanjem, međusobnim
uvažavanjem i da se uspostavi zajednička platforma. - Razvoj mreže ličnih odnosa i prijateljstava kao faktor stalnog
unapređenja odnosa. Na sesijama se potcrtavaju zajednička učenja kao i
različitosti kako bi se otkrila moralna i egzistencijalna polazišta religija. - Lična poznanstva, koja se uspostavljaju kako bi se došlo do praktičnih inicijativa.
UNESCO-va podrška
Predstvanici UNESCO-a podržavaju međuvjerski dijalog “zbog mira koji nam je danas svima toliko neophodan,” i ističu “da je trenutak da se u svijet iziđe sa jasnom i snažnom porukom da su pomirenje i mir mogući ako ljudi žele da uče jedni o drugima.” Obrazovanje je po njima osnovna pretpostavka svakog dijaloga, ne samo u Evropi, već širom svijeta, a posebno na Bliskom istoku. Ovakav dijalog verificira činjenicu da civilizacija ‘dobra i zla’ nije jedina civilizacija, da dijalog mora biti temeljen na uzajamnosti, jednakosti i solidarnosti bez ideoloških predrasuda i skrivenih motiva na putu do mira. Dijalog, također, nudi ulogu katalizatora efikasnih i pozitivnih promjena u svijetu.
Pored UNESCO-a, i veliki broj drugih organizacija visoke reputacije daje svoj veliki doprinos poduzimanju međuvjerskih skupova, ističući da su sretni što mogu podržati svaki skup koji u središte svoje pažnje stavlja “drugog” i otvara dijalog među ljudima dobre volje. Ove organizacije-sponzori se bore protiv svih oblika diskriminacije, otkrivaju potencijalne konflikte i hrabro i odvažno interveniraju i ukazuju na osjećanje i individualne i kolektivne odgovornosti, grade mostove medju kulturama, smiruju i harmoniziraju religijske i etničke antagonizme radi uspostavljanja i održavanja trajnog i održivog mira, demokracije i razvoja.
Islamofobija u središtu pažnje
Sve više je međuvjerskih okupljanja s ciljem da se prodiskutuju i analiziraju razlozi koji produbljuju međuvjerski jaz, posebno između muslimana, kršćana i jevreja kao i da se razgovara o načinima suprostavljanja sve jače izraženim islamofobiji, antisemitizmu i kristianofobiji.
Na skupovima se naglašava da je termin islamofobija relativno skorašnji, ali da ova vrsta diskriminacije nije. Islamofobija podrazumijeva “neosnovano neprijateljstvo i strah od islama, kao rezultat nelagode i averzije prema muslimanima ili većini muslimana.” Ona podrazumijeva “praktične konsekvence ovog neprijateljstva, predrasude i neravnopravan tretman prema žrtvi, u ovom slučaju muslimanima.” Istaknuto je da islamofobija danas ima dvije dimenzije: religijsku i političku. Islamofobija je stari fenomen (od krstaša, preko genocida u Bosni, do nedavne sramne zabrane građenja minareta u Švicarskoj) koji je eskalirao posljednjih godina. Izraelsko-palestinski konflikt, događaji od 11 septembra 2001, prisustvo oko 40 miliona muslimana u Evropi i 7 miliona u Americi, značaj zemalja proizvođača nafte za globalnu ekonomiju, neki su od faktora koji se navode kao razlog za nagli porast islamofobije.
I o antisemitizmu se govori. Naglašeno je kako su žrtve ove vrste diskriminacije čak i jevreji koji sebe smatraju agnosticima, a posebno nakon 2003 i početka rata u Iraku. O kristianofobiji se govori u kontekstu 11. septembra 2001 i rata u Iraku kao događajima koji su se negativno odrazili na živote i slobode kršćanskih manjina u nekim muslimanskim zemljama.
Mržnja prema jevrejima i muslimanima se intenzivira
Religijska fobija je star fenomen, ali kako danas dobija nove oblike, o njemu se mora govoriti kako se ne bi izmakao kontroli i blagovremeno poduzimati adekvatne akcije i mjere. Religijska fobija danas je globalna (trans-border) pojava i zahtijeva odgovor i mjere u skladu s tom činjenicom, pogotovo što nacionalne ankete i izvještaji vjerskih predstavnika pokazuju da se vjerske zajednice osjećaju sve nesigurnijim i da se mržnja prema jevrejima i muslimanima intenzivira. Sve više je uticajnih svećenika, imama i rabina iz čitavog svijeta, koji žele da budu glasnogovornici umjerenih vjerničkih masa koje ne prihvataju nasilje što se čini u njihovo ime, u ime Boga ili religije.
Značajno je spomenuti da se, između održavanja godišnjih međuvjerskih susreta, poduzima mnoštvo projekata od kojih su najznačajniji formiranje Svjetskog međuvjerskog posmatračkog centra i Izdavačka djelatnost.
