Jedan od najvećih i najuticajnih umova današnjice Seyyed Hossein Nasr je u jednom svom eseju rekao slijedeće:
“Bez elementa samoprijegora i asketizma ni jedna religija, pa prema
tome, ni kultura nisu mogući.”
Iz ove misli proizlazi da koji god čovjek želi da zadrži dobru čulnu percepciju, on se povremeno mora povlačiti iz punine života kako bi svojim čulima omogućio potreban odmor. Jedna mudra izreka veli da “prazan prostor u točku čini točak.” “Prazan prostor kjabe čini kjabu,” vele alimi. A prazan stomak otvara i oslobađa prostor duhovnom uzletu. Još kada se ostvaruje islamskim postom i drugim preporučenim vrstama ibadeta (zikir, učenje Kur’ani kerima, zekat, i’tikaf, sadekatul-fitr, teravija, nafile) koje prakticiramo za vrijeme ramazana, onda je uspjeh zagarantovan.
Postiti znači izabrati Božiju stranu i kazati svojim čulima i materijalnim izazovima NE u ime višeg cilja – u ime novog duhovnog rađanja, snažnoga duhovnog uzleta ka Svevišnjem. Eto, zašto je naš dragi poslanik a.s. toliko volio post – ništa kao ramazan nije njegovoj duši osiguravalo izvor energije i inspiracije tokom čitave godine, sve do slijedećeg ramazana.
Ramazan nije tek mjesec posta, nego i mjesec duhovnoga liječenja. Izloženo štivo zrači osobnim uvjerenjem autora, koje čitaoca motivira na akciju, premda se većinom bavi propisima i to je upravo ono što ovu knjigu tako snažno preporučuje za čitanje.
Senad-ef. Agić, D.Min., Ph.D.
