Odlike Ramazana i najčeše greške tokom posta

1.1. Ramazan je blagoslovljen mjesec                                           

1.1.1. Ramazan je najodabraniji mjesec u islamu. Allah, s.v.t., je odlikovao mjesec ramazan nad ostalim mjesecima sa brojnim odlikama koje nema nijedan drugi mjesec. Učinio je to tako što je odredio da dobra djela učinjena u ramazanu mnogostruko više vrijede nego ta ista djela učinjena u neodlikovanom vremenu, čak od deset pa do sedam stotina puta. To potvrđuje hadis o vrijednosti posta:

“Za svako djelo čovjek će biti desetorostruko nagrađen, pa do sedam stotina puta, osim za post, jer je on radi Mene i Ja ću za njega posebno nagraditi. On ostavlja strasti, jelo i piće radi Mene. Postač ima dvije radosti: radost prilikom iftara i radost prilikom susreta sa Gospodarom; zadah iz usta postača bolji je kod Allaha od mirisa miska.” (Imam Ahmed, Muslim, En-Nesai i Ibn Madže).     

Na taj način vjernicima je omogućen da se za samo jedan mjesec posta očiste od grijeha, uvećaju svoja dobra djela i da sa Allahovom milosti, zasluže vječni boravak u dženetu.                     

a) Jedna od posebnih odlika ramazana je da je Uzvišeni Allah odlikovao mjesec ramazan i odredio da bude mjesec posta a za glavni cilj posta odredio povećanje bogobojaznosti.       

b) Ramazan je mjesec oprosta. U njemu Uzvišeni Allah, oprašta i briše grijehe Svojih iskrenih i odanih robova.                                                                

c) Uzvišeni Allah učinio je mjesec ramazan blagoslovljenim time što je odredio da Kur’an bude objavljen u mjesecu ramazanu.

1.1.2. Propisano je da se postač može postom očistiti od grijeha na tri načina.

Buharija i Muslim zabilježili su tri hadisa koji govore o vrijednosti mjeseca ramazana, vrijednosti ramazanskog posta, noćnog namaza i činjenju dobrih djela tokom ramazana. U njima se ponavlja fraza: “vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi”, kaodva uvjeta ili šarta (iman i nada u Allahovu nagradu) praštanja grijeha.

a) Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., često podsjećao ashabe na ova tri hadisa: 

i) “Ko isposti ramazan, sa čvrstim imanom, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je prije učinio!” (Buhari, Feth, br. 37)                                                

ii) “Ko provede mjesec ramazan u kijamu (noćnom namazu) vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je prije učinio!” (Hadis bilježi Buhari i Muslim)

iii) “Ko provede noć Kadra u namazu, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi bit će mu opro-šteni prethodni grijesi.” (Muttefekun alejhi)

• To je potvrđeno u hadisu-kudsij koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., gdje stoji:

“Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem, postač ostavlja svoju strast, jelo i piće zbog Mene.” (Buhari, 7492). 

• U verziji koju bilježi imam Muslim navodi se:

“Svako dobro djelo koje čovjek uradi biće uvećano jer se njegova vrijednost umnogostručava od deset do sedam stotina puta. Allah Uzvišeni kaže: ‘Osim posta, jer post, doista, pripada Meni i Ja za njega nagrađujem. Čovjek sputava svoje strasti i ostavlja hranu i piće radi Mene!’” (Muslim).

b) Post koji, pored namjernog i svjesnog odricanja jela, pića, pušenja i spolnog odnosa od zore do zalaska Sunca, uključuje i suzdržavanje svih tjelesnih organa postača (oči, jezik, uši, ruke, noge, čak i misli; svaki organ posti na svoj način) od svega što je grješno i što umanjuje vrijednost posta, nazvan je potpun post. Kaže se da postač posti cijelim svojim bićem.                                    

i) Ova definicija posta kao ibadeta divno je pojašnjena u hadisi – kudsijj:

” Nije post samo odricanje od jela, pića, pušenja i spolnog odnosa, potpun post je sustezanje od ružnog govora i nevaljalih poslova. Post je štit, pa kada neko od vas posti neka ne govori ružne riječi. Ako ga neko opsuje ili napadne neka kaže: Ja postim.” (Ahmed)             

ii) U definiciji posta naglašava se da post nije samo svjesno i dobrovoljno odricanje od jela, pića, pušenja i spolnog odnosa, nego mnogo više od toga. Allah, s.v.t., mudro je propisao post tako da postač mora postiti cijelim svojim bićem da bi ostvario propisani glavni cilj posta – postao bogobojazniji.

• To potvrđuje hadis Poslanika, s.a.v.s.: “Kada zapostiš; neka posti i tvoj jezik od laži, od ružnog govora i zabranjenih stvari, uši tvoje, i oči tvoje i svi tvoji organi. Neka se na tebi ogleda post i smirenost, i učini da ti dan posta ne bude isti kao dan kada se mrsiš.”  

c) Svi oni koji strahuju od Allahove kazne, koji žude za Njegovim oprostom, milosti i vrijednom nagradom, koju je On, s.v.t., obećao za post, posvećuju ovom mjesecu posebnu pažnju. To se og-leda u tome da vjernici u toku ramazana čine ibadete Allahu, strpljivo poste, svakodnevno Mu se približavaju, upućuju dove i mole za milost i oprost. Oni ramazan doživljavaju kao radost srca, duhovnu revitalizaciju, jačanje tijela, dočekuju ga kao najmilijeg gosta i raduju se blagodatima koje on sa sobom donosi.

d) U okviru pripreme za doček ramazana vjernik će se iskreno pokajati Allahu, s.v.t., za učinjene grijehe, prestati činiti grijehe i loša djela, često doviti Allahu, s.v.t., da učini da lahko postimo ra-mazan, da Mu činimo propisane ibadete, na način kako je to činio Muhammed, s.a.v.s., i kako je podučio svoj ummet, da bismo zaslužili Allahovu milost i oprost.

1.1.3. Propisivanje ramazanskog posta                                                 

 Šerijatsko značenje riječi post je odricanje od stvari koje prekidaju post (jelo, piće, pušenje i spolni odnos), od zore do zalaska sunca i suzdržavanje od svega što kvari, odnosno umanjuje vrijednost posta. U islamskoj terminologiji post se definira kao iskazivanje pokornosti Allahu odricanjem od svega što prekida post, u periodu od zore do zalaska sunca i što mu umanjuje vrijednost. Ruknovi posta su sljedećih troje:                                                                                         

– nijet (namjera, odluka da se nešto učini),

– odricanje od svega što prekida post u vremenu od pojave zore do zalaska sunca, i                                                                                  

– suzdržavanje od svega što kvari post ili umanjuje njegovu vrijednost.                               

 a) Allah, dž.š., propisao je ramazanski post kao strogu pojedinačnu obavezu svim slobodnim, punoljetnim, umno i fizički zdravim muslimanima, koji u toku ramazana borave kod kuće. Propisan je desetog ša’bana, druge godine po hidžri (poslije preusmjeravanja kible prema Meki). U prvoj fazi propisivanja ramazanskog posta postači su mogli birati postiti ili hraniti siromahe.

• Stvoritelj svjetova je, iz Svoje neizmjerne milosti prema Svojim robovima, propisao post kao strogu pojedinačnu obavezu slijedećim ajetima:

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili (183), i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. (184) U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, -Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate, – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete. (185)  A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.” (2.;183.-186.), što znači druga sura, ajeti stotinu osamdeset treći do stotinu osamdeset šesti.                                                                 

• Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Nije post ustručavanje samo od jela i pića nego je post suzdržavanje od besmislica i sramnog govora.” (Bilježe Hakim i Bejheki)

• Džabir, r.a., je rekao: ”Ako postiš, neka posti tvoj sluh, vid i jezik od laži i drugih zabrana, ne nanosi zlo komšiji, budi smiren i dostojanstven, ne dozvoli da ti bude isti dan koji postiš kao onaj koji ne postiš.”

 1.1.4.  Zar nije čudno…

Zar nije čudno da se mnogi ljudi tokom ramazana uspješno odriču od jela, pića i spolnog odnosa, što je u osnovi dozvoljeno, a istovremeno se ne mogu sustegnuti od stvari koje su haram za vrijeme ramazana, kao i izvan njega, kao što su ogovaranje, klevetanje, laži, lažno svjedočenje, lažno zaklinjanje, psovke, prevare, nepravde, neposlušnosti roditeljima, prekidanje rodbinskih odnosa, oholost, širenje nereda po zemlji i mnoge druge zabrane koje ruše vrijednost, značenje i mudrost posta.

• Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:”Ko ne napusti ružan govor i postupke po njemu, Allahu, s.v.t., nije potrebno ni da napušta jelo i piće.” (Bilježe Buhari i Ibn Huzejme).

• Allahov Poslanik, s.a.v.s., je savjetovao ashabe da budu strpljivi, staloženi i blagi kada poste, pa je rekao:” Kada neko od vas posti neka ne govori svašta, ne galami, a ukoliko ga neko napadne ili maltretira neka samo kaže: Ja postim!” (Muttefekun alejhi).

1.1.5. Propisi ramazanskog posta

Neophodno je znati propise ramazanskog posta da bismo ispravno postili jer Uzvišeni Allah je propisao ramazanski post kao obavezan ibadet a onima koji budu ispravno postili obećao izuzetno veliku nagradu. Kolika je ta nagrada samo On, s.v.t., zna. Istovremeno je propisao strogu kaznu za one koji ne poste a nemaju opravdanog razloga za to.

a) Ramazanski post je obavezan. Za to postoje brojni dokazi u Kur’anu i Sunnetu.                          

i)  Kur’anski dokaz. Allah kaže: “O, vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan oni-   ma prije vas, da biste se grijeha klonili (da biste bili bogobojazni).” (2.; 183.).                                  

ii) Sunnetski dokaz. Islamski učenjaci su jednoglasni da je ramazanski post obavezan i da pred-stavlja jedan od pet temelja islama. To je potvrdio Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekavši:

“Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov posla-nik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i odlasku na hadždž za onoga ko je u mogućnosti.” (Muttefekun alejhi) 

iii) Keffaret (iskup, kazna) za prekid posta bez šerijatskog opravdanja.  Ko prekine ramazanski post bez legitimnog šerijatskog opravdanja, počinio je grijeh.         

• Hafiz Zehebi, kaže: ” Vjernicima je opće poznato da onaj koji ne posti ramazan, a nema opra-vdanja za to, je gori od onoga koji čini blud i pije alkohol; muslimani ga smatraju otpadnikom od islama.”

b) Ko je obavezan postiti?                                           

Allah, s.v.t., je propisao ramazanski post kao pojedinačnu obavezu svim osobama koje su musli-mani, razumni, punoljetni, slobodni, zdravi, u toku ramazana borave u svom mjestu boravka, i nemaju prepreka za post (prepreke za post žena su hajz i nifas).

1.2. Najčešće greške tokom ramazanskog posta

1.2.1. Pretjerivanje u jelu i piću

Nakon dugih sahata odricanja od jela i pića, postači se prejedaju, što je protivno ciljevima posta. To ih sprječava da suosjećaju sa gladnima, da ostvare propisane ciljeve posta koje je Uzvišeni Allah izuzetno mudro odredio, te da shvate i razumiju sve dimenzije gladovanja. Pretjerivanje u jelu i piću nije u skladu sa propisanim ciljevi-ma posta. Allah, s.v.t., u Svojoj Knjizi upozorava i zabranjuje prejedanje, tokom ramazanskog posta. Dokaz za to je ajet:

“Jedite i pijte, samo ne pretjerujte; Allah ne voli one koji pretjeruju.” (7.;31.).

a) Pohvalno je da postači, manje jedu na iftaru, jer prejedanje umanjuje vrijednost po-sta, otežava obavljanje noćnih namaza, utiče na skrušenost postača i štetno djeluje na zdravlje.                                                                                                    

• Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Čovjek nije napunio goru posudu od svoga sto-maka! Čovjeku je dovoljno nekoliko zalogaja da mu održe kičmu uspravno, a ako mo-ra više jesti, onda neka popuni trećinu stomaka hranom, trećinu pićem i trećinu zrakom.” (Bilježe Ahmed, Tirmizi i Ibn Madže).  

• U komentaru dijela ajeta: “… samo ne pretjerujte”, Abdurrahman Sa’di kaže: “Pretjerivanjem se smatra uzimanje više od onoga što je čovjeku potrebno i uzimanje raznovrsnih jela, pića, odjeće, ili prelaskom sa onoga što je dozvoljeno na ono što je Allah zabranio.”                                       

b) Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi često su bili gladni, a zna se da je Allah, dž.š., svome miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., odabrao sve što je najbolje i najvrednije.                                    

• Dokaz za to je predaja koju prenose Buhari i Muslim od Aiše, r.a., u kojoj stoji: “Od kada je Poslanik, s.a.v.s., prešao u Medinu, njegova porodica nije nikada tri dana uzastopno imala pšeničnog hljeba.”                   

Da su vrijednost i dobrota bili sadržani u sitosti i konzumiranju raznovrsnih lijepih jela, sigurno bi Allah, dž.š., to Svom miljeniku podario. Mnogi ashabi su u tome oponašali Poslanika, s.a.v.s., premda su bili u prilici da jedu, kao na primjer Omer Ibn Hattab.                                                                 

• Imam Ibnu Kajjim kaže: “Malo hrane biva uzrokom nježnosti srca, jakog razumijevanja, plemenitosti duše, slabljenja prohtjeva i srdžbe, a mnoštvo hrane izaziva suprotne pojave od ovih.” (Tezkijetu-u-nefsi, 40. str)

• Pitali su imama Ahmeda: “Da li čovjek može osjetiti nježnost srca kada je sit?” Odgovorio je: “Ne mislim da može.”

i) Preneseno je da su ljudi iz Benu Israila mnogo vremena provodili u ibadetu Gospodaru. Kada bi se približio iftar, ustao bi jedan od njih i upozorio:

“Ne jedite mnogo i ne pijte mnogo, jer ćete tada mnogo spavati i mnogo izgubiti.” (Tezkijetu-u-nefsi, 41. str.)

ii) Pretjerivanje u jelu i piću nije u skladu sa onim zbog čega je post propisan.                   

• Allah, s.v.t., u Kur’anu strogo upozorava i zabranjuje prejedanje: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete namaz obaviti. Jedite i pijte ali ne pretjerujte, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.” (7.;31.)

iii) Umjesto da se potrošnja i izdaci za namirnice i hranu u muslimanskim porodicama smanje tokom mjeseca posta, oni se znatno povećaju. Umjesto da postači manje jedu kako bi bili spremniji za povećani ibadet, oni, nakon dugih sahata sustezanja od jela, halapljivo navale na razne vrste slanih i slatkih jela, pa se neki nakon jela ne mogu pomaknuti ni ustati. To je suprotno sunnetu i štetno djeluje na organizam, a ujedno i noćni namaz čini zahtjevnijim zbog prejedanja i pospanosti. Pohvalno je u toku ramazana prisjetiti se svoje siromašne braće, siročadi i udovica koji, ni tokom mubarek ramazana, nemaju šta jesti!? Dobročinstvo je smanjiti potrošnju za raznorazne slatkiše i deserte i udijelite siromašnim da bi preživjeli.

1.2.2. Najvažniji islamski post je ramazanski post

Ovaj post je stroga obaveza za svakog punoljetnog, pametnog i zdravog muslimana. Ko ne vjeruje i ne prihvati ga kao strogu vjersku dužnost, ne smatra se pripadnikom islama.

a) Onaj ko propusti neki od dana posta dužan ga je naknadno napostiti. Ako se neko namjerno i bez opravdanog razloga omrsi u toku ramazanskog posta (prekine post), dužan je iskupiti se za skrnavljenje časti ramazana, odnosno platiti kaznu koja se zove keffaret. Propisano je da postač kao kaznu za neopravdani prekid posta naposti propušteni dan posta i da posti 60 dana uzasto-pno. U slučaju da to nije u mogućnosti izvršiti iz nekih razloga (starost, zdravstveno stanje), umjesto toga propisano je da nahrani 60 siromaha.

• Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Uzvišeni Allah kaže: ‘Svako djelo sina Ademovog pripada njemu, osim posta. Post, doista, Meni pripada i Ja ću za njega posebno nagraditi!’ Post je štit. Kada neko od vas posti neka ne govori ružnim i prostim govorom, a ako ga neko bude vrijeđao ili fizički napadao, neka kaže: ‘Ja postim’. (Bilježe ga Buharija, br.1904. i Muslim, br.1151.)   

b) Ramazan je mjesec teravih namaza

Poslanik, s.a.v.s., govoreći o mjesecu ramazanu, rekao je: “To je mjesec u kome vam je Allah propisao post, a ja sam vam stavio u običaj da noću klanjate nafilu tokom tog mjeseca, pa ko posti i noću klanja u toku toga mjeseca vjerujući i nadajući se da će za to biti nagrađen, biće čist od grijeha kao da je tek od majke rođen. “(Ibn Madždž,1328).

1.2.3. Nijjet za ramazanski post                    

a) Ramazanski post se sastoji od dva dijela: nijjet (namjera) posta i odricanje od svega što prekida post od zore do zalaska sunca i svega što kvari (umanjuje vrijednost) posta.                                

i) Nijjet znači odluka u srcu da se nešto učini. Nijjet za post se može učiniti (donijeti) u bilo koje doba noći, pa sve do pred sabah. To je uvjet za ispravnost svakog dobročinstva. Dokaz za to je hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:

“Djela se vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pri-pada ono što je naumio svojim djelom”. (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

ii) Ramazanski post je neispravan ako postač u toku noći pa do pojave zore ne donese nijjet. To je potvrdio Allahov Poslanik, s.a.v.s., riječima:

”Ko ne zanijjeti post u toku noći njegov post ne vrijedi.” (Bilježe Ebu Davud i Nesai).

b) Nijjet za post kao ibadet se razlikuje od nijjeta drugih ibadeta. Uzvišeni Allah je iznimno mudro propisao suštinu i ciljeve posta. Stoga nijjet za post ima posebne zahtjeve (propise) koji se razlikuju od nijjeta drugih ibadeta.

i) Nijjet je obavezan u postu koji je fard (obavezan post). Fard post su ramazanski post, zavjetni post, post iskupljenja i napaštanje propuštenih dana ramazana. Obavezni post je neispravan ako postač izostavi nijjet, tj. ukoliko postač ne zanijjeti tokom noći do pred sabah da će postiti. Dokaz za to je hadis Poslanika, s.a.v.s.:

“Neispravan je post onome ko ne naumi u toku noći da će postiti”. (Hadis su zabilježili Tirmizi i Darekutni).

ii) Ako neko započne sa obaveznim postom, on mora upotpuniti svoj post i nema ga pravo pre-kidati osim sa šerijatski opravdanim razlogom.

c)  Nijjet za ramazanski post se može učiniti na više načina.

Onaj ko ustane na sehur, u srcu je odlučio da će naredni dan postiti. Smatra se da je time učinio nijjet za post (iskazao je namjeru koja se traži za post). Nije potrebno da nijjet izgovori riječima, ali ako to učini, ispravno je postupio.

i) Ako postač zanijjeti na početku noći, zatim prije nastupanja zore uradi nešto što prekida post: (jede, pije, ima odnos sa ženom) to neće pokvariti njegov nijjet (jer post nije ni počeo). Nijjet posta može pokvariti jedna od dvije stvari: sumnja u postojanje nijjeta i namjera prekidanja posta.

d) Ulema se razilazi po pitanju obaveznosti obnavljanja nijeta za svaki pojedinačni dan rama-zanskog posta. Ebu Hanife, Šafija i Ahmed smatraju da svaki dan ramazana ima zasebnu na-mjeru, što bi značilo da je postač obavezan obnoviti nijjet posta za svaki novi dan ramazans-   kog posta. Oni svoj stav temelje na činjenici da je svaki dan ramazanskog posta zaseban ibadet.                 

i) Po mišljenju većine uleme, postač koji čvrsto odluči postiti cijeli ramazan, može na početku ramazanskog posta zanijjetiti post cijelog ramazana i ne treba ponavljati svoj nijjet za svaki poje-dinačni naredni dan ramazanskog posta. Takvom postaču dovoljan je jedan nijjet na početku ramazana za cijeli ramazan. U nijjetu treba naglasiti da se nijjet odnosi na cijeli ramazan. Nijjet za ramazanski post glasi; “Nevejtu en esume lillahi te’ala gaden min šehri ramadan”, što u prije-vodu znači – odlučih da u ime Allaha postim sutrašnji dan ramazanskog posta.

ii) Imam Malik je smatrao da je dovoljno donijeti nijjet prvog dana za cijeli ramazan i da postač nije obavezan obnavljati nijjet za svaki naredni dan posta. To je potvrdio riječima:

“Ramazanski post je povezan i čini jednu cjelinu, tako da onaj ko naumi postiti prvi dan kao da je naumio pos-tititi i ostale dane. Čitav period od 30 ili 29 dana je ograničen na ramazanski post i nije dozvo-ljeno naumiti neki drugi obavezni post u tom periodu”. (Vidjeti: “El-Mugni”, 3/8).

iii) Ako bi se desilo da postač prekine post (dan, dva ili više) tokom mjeseca posta (zbog putovanja, bolesti i slično), obavezan je obnoviti nijjet. Ukoliko bi postač zaboravio obnoviti nijjet za obavezni post, post bi bio neispravan. Stoga je sigurnije, što većina postača i čini, da postač tokom noći pa do nastupanja zore (imsak), zanijjeti post za naredni dan. Dokaz za to je hadis Poslanika, s.a.v.s.:

” Nema posta onome koji nije zanijjetio post prije zore.” (Ebu Davud, br. 2454).                                                        

e) Svako jutro prije početka posta postač zanijjeti post za naredni dan. Ako bi postač zanijjetio post prije odlaska na spavanje, ne namjeravajući ustati na sehur, pa se ipak probudi prije početka posta, sehuriti će na uobičajeni način te ponovo zanijjetiti post. Ako ezan označava imsak – trenutak kada se zaposti, neki postači griješe što smatraju da mogu tokom ezana jesti i piti sve dok traje ezan. Istina je drugačija. Kada se čuje ezan potrebno je prekinuti sa jelom i pićem jer početak ezana označava početak posta. Zalogaj ili gutljaj koji se u tom trenutku nalazi u ustima kada se ezan čuje može se progutati. Postačima je bolje da sami gledaju kada je imsak, ali ako se već oslanjanju na učenje ezana važno je obratiti pažnju na lokalno vrijeme za imsak.

1.2.4. Kada postač ništa ne jede od pojave zore do zalaska Sunca, strasti se primire i utišaju.

Ako postač na iftaru i u toku noći pretjerano jede i pije, on nadoknadi svu hranu koje se odrekao to-kom dana, čime post gubi svoju svrhu i smisao. Zašto? U takvim okolnostima ne mogu se ostvariti propisani ciljevi posta, jer će nefs ponovo ojačati i strasti se razbuktati te će odvesti postača u grijeh jer ih neće moći obuzdati. Stoga postač u toku mjeseca posta treba umjereno uzimati hra-nu, baš kao što se lijek treba uzimati u propisanim dozama (npr. tri puta dnevno po jednu table-tu). Ako bi bolesnik uzimao više tableta da bi ubrzao ozdravljenje, efekti izliječenja bili bi kontraproduktivni.

a) Uzimanjem samo neophodne količine hrane i pića sprječava se buđenje i razbuktavanje strasti koje su se u toku dana, zahvaljujući postu, primirile i utišale. Ne preporučuje se ni puno spavanja tokom dana, kako bi postač snažnije osjetio glad i žeđ, te time povećao vrijednost posta, odnosno nagradu za post.

b) Vjernici nastoje činiti što više dobročinstava u mjesecu ramazanu, biti pokorni i poslušni Uz-višenom Allahu, iskoristiti odlikovano ramazansko vrijeme tokom kojega se učinjena dobročin-stva mnogostruko bolje nagrađuju nego ta ista djela učinjena u neodlikovanom vremenu. 

 c) Nažalost mnogi vjernici, zbog neznanja i nepoznavanja propisa vjere, svoj post ozbiljno narušavaju i umanjuju mu vrijednost. Stoga je plemeniti ashab Ibn Mesud, r.a., upozoravao:“Koliko je onih koji su željeli dobro, ali nisu stigli do njega.”

1.2.5. Najčešće greške koje postači čine tokom ramazanskog posta

a) Postači tokom ramazanskog posta čine mnogobrojne greške. Kod žena postoje i neke posebne greške (zbog prirode njihovog bića) koje ćemo opisati i upozoriti na njih, da bi se barem neke od njih otklonile i time vrijednost posta uvećala.

i) Postači nerijetko slabo poznaju pojedine propise Allahove vjere i sunneta Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Oni ne poznaju propise posta, postupke činjenja teobe i učenja dova, niti posebnost ibadeta koje treba činiti tokom ramazana da bi što bolje iskoristili blagoslovljeno ra-mazansko vrijeme i zaslužili veću nagradu. Oni smatraju da je dovoljno samo postiti (odreći se jela, pića i stvari koje prekidaju post).

ii) U mjesecu ramazanu većina muslimanki najviše ramazanskog vremena provode u kuhinji, brinu o djeci, održavaju čistoću kuće, a malo čine zikr, rijetko uče dove, malo uče Kur’an, a pogotovo malo čine pokajanje za učinjene grijehe. Na taj način propuštaju izuzetno veliku nagradu. Za njih mjesec ramazan postaje mjesec hrane i pića, a ne mjesec posta, namaza, zikra i učenja Kur’ana.

b) Žena za vrijeme hajza i nifasa (mjesečnice i postporođajnog ciklusa) ne posti. Štoviše, u takvom stanju joj je haram postiti. Poslije ramazana će napostiti propuštene dane posta dan za dan. Dokaz za to je hadis Poslanika, s.a.v.s.:

“Žena za vrijeme mjesečnice ostavlja post i namaz”! (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

c) Ženama je strogo zabranjeno klanjati i postiti dok su u mjesečnom ciklusu. One ne smiju postiti u tim danima nego će kasnije naposti propuštene dane posta. Ne moraju propuštene dane posta napaštati uzastopno (povezano), već kako joj je lakše. Namaze koje su propustile u takvom stanju, neće naklanjavati (iako je namaz ibadet za koji će prvo biti pitane), jer je vrijeme tih namaza prošlo u nepovrat. Takav propis je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dostavio i objasnio ummetu. Rekao je: “Klanjajte onako kako vidite mene da klanjam! ” (Buhari).

i) Pogrešno je ubjeđenje žena da je ispravan post ženi koja je imala hajz (mjesečni ciklus) ili nifas (čiščenje poslije porođaja), pa joj prošlo, jedino kada se okupa do pojave zore. Ukoliko bi nastupila zora, a ona se nije još okupala i pripremila za post tog dana, nema smetnje da se čim prije okupa i zaposti taj dan. Njen post biće ispravan.

ii) Prekidanje posta prilikom osjećaja da joj je potekla krv pri pojavi mjesečnog ciklusa bez jas-nog saznanja, nije ispravno. Naime, kada žena osjeti početak krvarenja pri pojavi mjesečnog ciklusa, a u to se ne uvjeri sve do poslije zalaska sunca, njen post je ispravan i potpun za taj dan.

d) Neke žene, želeći da isposte cijeli ramazan, da ne prekidaju post i da čine što više ibadeta Gospodaru i zasluže veću nagradu koju je On, s.v.t., obećao postačima koji potpunim postom isposte ramazan, a posebno ibadete u noći Kadr, koriste ljekove da odgode mjesečni ciklus.

i) Uzvišeni je iz Svoje mudrosti odredio da žene imaju mjesečni ciklus. Njegovo odgađanje predstavlja suprotstavljanje prirodi njihovog stvaranja i Allahovoj vjeri, izaziva promjene u organizmu a može negativno uticati na rađanje, te se ne preporučuje.

ii) Neke žene kada dobiju mjesečni ciklus ili se porode u mjesecu ramazanu, zapostave činjenje ibadeta Gospodaru, misleći da je propis za činjenje svih ibadeta isti kao za post i namaz. Sa dru-ge strane neke žene nastavljaju post i pored nastupanja hajza. Oboje je velika greška. One bi mo-rale znati da je ženi za vrijeme hajza i nifasa dopušteno činiti mnoge ibadete (učenje Kur’ana, zikr, slušanje Kur’ana, prisustvovanje islamskim predavanjima, čitanje islamske literature), da mogu dobro iskoriste dragocjeno ramazansko vrijeme.

iii) Također bi morale znati da su dužne prekinuti post kada im nastupi hajz, odazivajući se time naredbi Uzvišenog Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s.

e) Neke žene čine grijeh kada našminkane i namirisane, dolaze u džamiju bez mahrame i nepropisno odjevene da obavljaju teravih – namaz. Njih treba podsjetiti da su džamije Allahove, s.v.t., kuće za pokornost Stvoritelju i ibadet, a ne kuće za zabave i provode. Takva dotjerivanja za odlazak u džamiju na namaz su smutnja i fitne za muškarce jer podstiču i šire nered u džematu, čime narušavaju Allahove propise, pa bi stoga za njih bilo bolje da sjede kod kuće. Zar nije ču-dno da žena odlazi u džamiju da zaradi nagradu činjenjem ibadeta Gospodaru a u isto vrijeme čini veliki grijeh kršeći jasne šerijatske propise i naredbe Allaha, s.v.t. i Njegova Poslanika, s.a.v.s., o pokrivanju i razgolićivanju?

• Allahov Poslanik, s.a.v.s., je strogo upozoravao žene na taj grijeh: ”Svaka žena koja se namiriše, pa takva izađe među ljude da bi osjetili njen miris, ona je bludnica i svako oko koje u nju pogleda čini blud.” Bilježe Ahmed i Tirmizi.

• Islamska ulema je rekla: ”Allah, s.v.t., je obaveznost ramazanskog posta spomenuo na samo jednom mjestu u Kur’anu i to (2.;183-184), a obaveznost pokrivanja i oblačenja u skladu sa šerijatskm propisima spomenuta je na nekoliko mjesta u Kur’anu: (24.;30, 31 i 60) i (33.;32, 33, 53, i 59). To ukazuje na veličinu grijeha za nepokornost naredbe obaveznosti posta u ramazanu, kao i naredbi obaveznosti pokrivanja i oblačenja u skladu sa šerijatskm propisima.”

To upućuje da je nedopustivo da žena bude pokorna Allahovoj naredbi posta, a nepokorna Nje-govoj naredbi pokrivanja?

i) Po ispravnom mišljenju, njihovi namazi su najvredniji u kućama, što potvrđuju brojni hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

• Hz. Aiša, Allah bio s njom zadovoljan, rekla je: “Kada bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., znao šta žene danas rade, zabranio bi im odlazak u džamije.” Šta bi tek majka vjernika hz. Aiša kazala za žene našeg vremena?!

f) Neke žene sa sobom vode svoju djecu na teravih-namaz i ne brinu se o njima tokom obavljanja ibadeta u džamiji.Njihova djecastvaraju galamu, plač, vrisku, jurnjavu i nered u džamiji što re-meti skrušenost i odvraća pažnju klanjača, tako da počesto ibadeti u takvom ambijentu gube svoj smisao i svrhu. Ženama koje imaju malu djecu i moraju lično brinuti o njima, preče je da klanjaju u svojim kućama, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

”Ne zabranjujte Allahovim robinjama – ženama da idu u džamije, a klanjanje u kućama je bolje za njih.” (Bilježe Ahmed i Muslim).

g) Uzvišeni Allah odredio je ženi da boravi u svojoj kući a dozvolio joj da izlazi u nekim prilikama. Jedna od njih je obavljanje ibadeta Gospodaru. Istini za volju, neke žene dolaze u džamiju da ne budu stalno u kući i da vide određene osobe. Njihov dolazak u džamiju je više zbog razgovora i druženja negoli radi teravih-namaza i drugih ibadeta.

h) Neke žene dolaze u džamiju na teravih-namaz, a ne poznaju propise namaza u džematu, pa kada zakasne na namaz potpuno su zbunjene i ne znaju šta da rade. Često se povuku u neki od uglova džamije i klanjaju pojedinačno, što je pogrešno. Propis nalaže da se u takvoj situaciji, nakon što donesu početni tekbir, priključe imamu, bez obzira na kojem je rekatu namaza imam bio, a da zatim, nakon završetka namaza, naklanjaju dio namaza na koji su zakasnile. Rekat na koji prispiju je prvi njihov rekat, neovisno o tome koji je to rekat imamu.

j) Nepravilnosti u popunjavanju safova za obavljanje namaza u džamiji su svakodnevne greške. Većina žena, kao i neki muškarci, ne vode računa o propisnom formiranju safova. Propisano je popunjavati saf po saf, počinjući svaki saf od sredine. Nakon što se popune safovi, treba ih zbiti  i zategnuti tako da rame do ramena bude prislonjeno. Najzad treba ih ispraviti i poravnati. Propisi formiranja safova žena i muškaraca su potpuno isti jer su naredbe o popunjavanju i formiranju safova općenite. Jedini izuzetak je da žene prvo popunjavaju posljednji saff i tako redom prema unutrašnjosti prostorije za klanjanje. Stoga su za žene najbolji (najsevapniji) zadnji safovi. Takav je propis kada nema pregrade između žena i muškaraca i kada  svi klanjaju u jednoj prostoriji. Međutim, ukoliko postoji pregrada između njih, ili žene klanjaju na drugom spratu, tada su za njih, kao i za muškarce, najbolji prvi safovi. Podsjećamo da su pravilno formirani safovi uvjet ispravnosti namaza.

k) Zabranjeno je miješanje žena sa muškarcima koji im nisu mahremi. Druženje, zbližavanje i razgovor poslije obavljenih namaza u džamiji je nedopustivo jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Neka se nikako čovjek ne osami sa drugom ženom, jer je šejtan treći uz njih.” (Bilježi Ahmed).

• Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Bolje je bilo kome od vas da bude uboden željeznom iglom u glavu, nego da dodirne ženu koja mu nije halal (dopuštena).” (Taberani i Bejheki).

• Poslanik, s.a.v.s., je, također, rekao: ”Nikako ne ulazite među žene!” Jedan od ensarija je upitao: “O Allahov Poslaniče, a šta je sa muževim bratom (i ostalim njegovim rođacima)?” Odgovorio je: ”Njegovo približavanje bratovoj ženi je smrt.” (Muttefekun alejhi).

i) Podsjetimo se na šerijatsko značenje riječi “muškarac-stranac”, odnosno muškarac koji joj ni-je mahrem ili muž. Ženini mahremi su: otac, djed i uzlazna linija, sin, unuk i silazna linija, brat i njegovi sinovi, sinovi njenih sestara, otac njenog čovjeka – svekar, sinovi njenog čovjeka, muž njene kćeri – zet, amidža i dajdža. Svi drugi muškarci koji nisu ovdje spomenuti, su za nju stranci i nije joj dozvoljeno da se pred njima otkriva, niti da se osamljuje sa njima makar oni bili i bliža familija poput: amidžića, tetića, dajdžića.

ii) Pri izlasku iz džamije propis je da žene požure sa izlaskom iz džamije i napuste džamijske prostorije prije muškaraca kako bi se sprječilo miješanje s muškarcima. U tu svrhu muškarcima se preporučuje da malo kasnije izlaze iz džamije.

l) Djevojke, koje u mjesecu ramazanu dobiju prvo mjesečno pranje (menstruaciju) pa zbog stida, ne kažu to svojoj materi i poste u takvom stanju, čine veliku grešku. U pitanjima vjere ne smije biti stida, a posebno u pitanjima vezanim za ispravnost obavljanja obaveznih ibadeta.

Molimo sve muslimanke da ova podsjećanja na propise i usputna upozorenja na propuste koje najčešće čine, shvate samo kao dobronamjerna bez ijednog trunka namjere omalovažavanja a pogotovo sumnje u njihovu stalnu posvećenost i osjećanja koja predano njeguju i iskreno pokazuju u činjenju ibadeta i pokornosti Gospodaru i Njegovoj savršenoj vjeri.

Molimo Uzvišenog Allaha da s vama i s nama bude zadovoljan i da nas uvede u džennet!

m) Veliki je gubitak ijedan trenutak tako dragocjenog blagoslovljenog ramazanskog vremena potrošiti na nevažne stvari!  Postače koji dragocjeno ramazansko vrijeme troše na nevažne stvari, moramo strogo upozoriti: “Bojte se Allaha, s.v.t., i znajte da ste odgovorni za svaku minutu svoga života i da ćete polagati račun Allahu, s.v.t., za svaki momenat u što ste ga utrošili, u dobro ili u zlo.” Dokaz za to je hadisAllahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem stoji:  ”Čovjek  se neće pomaći sa svoga mjesta na Sudnjem danu dok ne bude upitan za četiri stvari:                                    

• život, u što ga je potrošio,      
• mladost, kako ju je proveo,  
• imetak, kako ga je stekao i u što ga je potrošio  
• znanje, kako ga je stekao i da li je po njemu radio.” (Bilježi Taberani).

1.2.6. Pojedine žene provode ramazanske noći, pa čak i zadnjih deset noći ramazana, sjedeći pred televizorima, gledajući filmove, na sijelima, gdje se opširno priča o drugima, ruši dostojanstvo drugih ogovaranjem i tračanjem, u zabavi, ljenčarenju, spavanju, slušanju muzike, i sl. Takve neodgovorne i neposlušne osobe treba često podsjećati da je ramazansko vrijeme odli-kovano i dragocjeno, da dobročinstva i ibadeti obavljeni tokom ramazana mnogostruko više vrijede, nego ta ista djela i ibadeti učinjeni u neodlikovano vrijeme. Prve generacije muslimana su gotovo sve ramazansko vrijeme provodili u pokornosti Allahu, izvršavajući vjerske oba-veze tokom mubarek ramazana, čineći dobročinstva da bi se približili Allahu i zaslužili Njego- vu nagradu, milost i spas na ahiretu.

a) Žena je dužna tražiti dozvolu svog muža da posti dobrovoljni post. To je potvrdio jedan uvaženi učenjak kada je upitan:

“Da li je žena dužna tražiti dozvolu svog muža da posti šest dana ševvala.” On je odgovorio: “Ženi nije dozvoljeno da dobrovoljno posti, osim uz dozvolu muža. Ako muž to ne dozvoli, ona ne smije postiti, osim u slučaju kada je muž putnik, kada joj je dozvoljeno da posti šest dana ševala i druge vrste dobrovoljnog posta dok je on na putu. Međutim, ako je muž kod kuće, ona ne smije postiti, osim uz njegovo dopuštenje, zbog hadisa koji govore o tome.”

b) Olahko dopuštanje nekih žena svojim muževima da u ramazanskim danima imaju spolni odnos je strogo zabranjeno i njoj i njemu. Žena je dužna da na svaki mogući način odvrati svog muža od razbuktavanja strasti, da ga posavjetuje, pa i zaplaši Allahovom, s.v.t., kaznom, da ga ne posluša u tome, jer nije dužna da se pokorava ni jednom stvorenju, pa ni svome mužu, kada se radi o grješenju prema Stvoritelju. Ukoliko ona pristane na odnos, bez jasnog opiranja svako od njih treba učiniti keffaret. Keffaret za prekid ramazanskog posta bez šerijatskog opravdanja, propisan je ovim redoslijedom:                

i) oslobađanje roba, a ako to nije moguće (jer je ropstvo odavno dokinuto), onda                

ii) postiti uzastopno 60 dana; ako i to ne može (starost, zdravstveni razlozi), onda           

iii) nahraniti 60 siromaha (podrazumijeva se dva obroka dnevno).

Na postačima je da najbolje iskoriste dragocjeno vrijeme mubarek ramazana. Da bi dobili nag-radu za post koju je Gospodar obećao, potrebno je da se boje Allaha, s.v.t., da stalno kontrolišu svoj nijjet, da ulože sav svoj trud i napore u cilju otklanjanja svih nepravilnosti i nedostataka ko-ji mogu prekinuti post ili mu umanjiti vrijednost.

1.2.7. Jedan od najopasnijih grijeha…

Jedan od najopasnijih grijeha, kojem su nažalost podložni mnogi muslimani danas, jeste ljenost pri obavljanju propisanih namaza i zanemarivanje njihova obavljanja u džematu. Sa druge strane, oni veliku pažnju posvećuju teravih – namazu i redovno ga obavljaju u džematu, premda je on sunnet, a omalovažavaju farzove i vadžibe. To su šejtanske spletke, munafikluk – licemjer-stvo.

• Uzvišeni Allah kaže: ”Munafici misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da namaz obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (4.; 142.)

a) Neke osobe poste iz licemjerstva, zbog trenutnog trenda, običaja ili okruženja, a ne radi pribli-žavanja Gospodaru i nadajući se Njegovoj nagradi. Nema sumnje da oni za svoj post neće imati nikakvu nagradu, jer je njihov nijjet neispravan, a opće šerijatsko pravilo glasi: “Ako je nijjet neispravan (ili ako ga nema) i djelo je neispravno.” Dokaz za to je sljedeći hadis Poslanika, s.a.v.s., u kojem upozorava svoje ashabe: ”Najviše zbog čega se za vas bojim jeste mali širk.” Upitali su: “A šta je to mali širk, o Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: “To je licemjerstvo.”   

• Allahov Poslanik, s.a.v.s., također je rekao: ”Veliki broj postača od svog posta neće imati ništa drugo do gladi i žeđi!” (Bilježe Hakim i Ibn Huzejme).

• Uzvišeni Allah će na Dan obračuna takvima reći: “Idite onima radi kojih ste činili svoja djela, pa vidite da li ćete kod njih naći nagradu za ono što ste radili?” (Ahmed i Bejheki).

• Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:” Ko čuje poziv za namaz, pa mu se ne odazove dolaskom u džamiju, takvom nije primljen namaz osim ako ima opravdan razlog.” (Bilježe Darekutni i Ibn Madže). To potvrđuje sljedeća predaja.

• Slijepac je došao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i rekao mu: ”O Allahov Poslaniče, moja kuća je daleko od mesdžida i nemam vodiča koji bi mi pomogao u dolasku, imam li ja olakšicu da namaz obavljam u svojoj kući? On mu reče:” Čuješ li poziv za namaz?” Odgovori: “Da”. Poslanik mu reče: “Onda se odazovi tom pozivu.” (Bilježi Muslim).

Ako je ovakvo stanje onih koji izostavljaju namaz u džematu, kakvo je tek onda stanje onih koji poste, a ne obavljaju osim neke propisane namaze? A šta je tek sa onima koji poste, a ne klanjaju nikako? Nema sumnje da njima prijeti velika opasnost, jer vjeruju u jedan dio Kur’ana, a niječu drugi dio. Uzvišeni Allah njima i koji su im slični poručuje:

”Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete? Onoga od vas koji čini tako stići će na ovom svijetu poniženje, a na Sudnjem danu biće stavljen na muke najteže. – A Allah motri na ono što radite.” (2.; 85.)

i) Provođenje vremena između namaskih rekata u razgovoru o dunjalučkim interesima predsta-vlja grijeh. To vrijeme treba iskoristiti za ibadete zikra, nafile, učenje Kur’ana.

b) Vijeću za izdavanje fetvi u Saudijskoj Arabiji postavljeno je pitanje: Šta će biti sa onima koji poste, a ne klanjaju? Vijeće je odgovorilo: “Ko je obavezan da klanja namaz, pa ga svjesno ne klanja smatrajući da to nije farz, ili ne klanja iz lijenosti i nemarnosti, on se smatra kafirom po mišljenju islamske uleme. “  

• Osobi koju smatraju kafirom propast će sva djela. Dokaz za to su Njegove riječi:

”A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili.” (6.; 88.)

Ljudski razum teško da može prihvatiti raskorak između riječi i djela postača, odnosno suprotnost njihovih ubjeđenja i postupaka. To podstiče da se zapitamo: “Mogu li uopće postači biti iskreni kada istovremeno pokazuju pokornost Gospodaru i čine grijeh?”

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

Hadži Mehmed prof. dr. Oručević
Hadži Maše Jukić