U odgovoru na pitanje: “Što vam je bilo najteže kada ste tek došli u Ameriku?”, 85% ispitanika iz prve generacije odgovorilo je da je najteže bilo naučiti govoriti engleski jezik.
Budući da je većina bošnjačkih imigranata (iz svih različitih valova) došla primarno iz očigledno jedva pismenih ruralnih dijelova BiH, bez znanja engleskog jezika prije svoje imigracije, oni su otkrili da je komunikacija uglavnom nesavladiv problem u Americi.
Većina Bošnjaka iz prve generacije useljenika u Chicagu morala se pouzdati u ranije bošnjačke useljenike s ciljem prevazilaženja kritičnog
problema jezika. Taj hendikep (koji nije ograničen samo na Bošnjake) bio je jedan od najznačajnijih faktora u formiranju geta u američkom urbanom životu muslimana. Ljudi koji nisu dovoljno dobro govorili engleski jezik iz etničkih manjinskih grupa u Americi više su klanski djelovali i odvajali se od glavnih tokova društva.
Etničke su grupe vremenom i u budućim generacijama uspjele nadići jezičku barijeru i tako su postepeno bivale usisane u svoju novu kulturu. Literatura o etničkim manjinama pokazuje da je veza između generacije i tog lingvističkog problema veoma snažna. K tome, taj lingvistički faktor može izazvati sukob unutar bošnjačke porodice u Americi. Dinamična američka društvena struktura motivirala je drugu generaciju Bošnjaka Amerikanaca da znatno više napreduje u društveno-ekonomskom pogledu.
Oko 35% imigranata iz prve generacije ne govori vješto jezik, premda se “javne škole u Chicagu hvale da imaju preko dvadeset bilingvalnih učitelja iz Bosne” (BFocus, 2003), dok 18% osoba iz druge i 38% iz treće generacije ne govori bosanski jezik.
Broj govornika bosanskog jezika iz druge generacije dalje je umanjen kada se uzme u obzir prosjek od 25% onih koji ne govore bosanski jezik, a koji razumiju samo riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji kod kuće. Oni razumiju pradjedovski jezik do određenog nivoa, ali ne mogu odgovoriti na bosanskom jeziku. Kada jedan (ili oba) roditelja u porodici ne govore engleski, komunikacija između prve i druge generacije svedena je na minimum. Očigledni nedostatak komunikacije između prve i treće generacije Bošnjaka Amerikanaca i dalje je uvećan, čak i kada djedovi i nene govore engleski dovoljno dobro.
